Zbirka egipatskih starina Arheološkog muzeja u Zagrebu najznačajnija je i jedina sustavna kolekcija toga tipa u Hrvatskoj. Po broju predmeta i njihovoj raznolikosti zagrebačka zbirka svakako je među zanimljivijima u Srednjoj Europi. Prikupljanje staroegipatskih predmeta u Hrvatskoj započelo je projektom osnivanja Narodnog muzeja u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda u 19. stoljeću. Prvi otkup priskrbio je toj novoutemeljenoj instituciji oko dvije trećine ukupnog fundusa koji čini današnju zbirku s oko 2200 predmeta. Riječ je o otkupu najvećeg dijela Egipatske zbirke feldmaršala austrijske vojske, češkog podrijetla, Franza Kollera, koja se sredinom 19. stoljeća nalazila u Pragu. Otkup je obavljen 1868. godine, a među najzaslužnijima za njegovu realizaciju bio je biskup Josip Juraj Strossmayer. Prvi kustos koji se bavio popisivanjem i ekspertizom egipatskih starina u Zagrebu bio je don Šime Ljubić. On je obavio značajan posao u inventiranju i klasifikaciji predmeta, a doprinos tom poslu dao je poznati njemački egiptolog Henrich Brugsch koji je 1869. godine posjetio Zagreb i tom prilikom upoznao fundus zbirke.
Sama činjenica da je egiptologija kao znanost u to vrijeme još bila u ranoj fazi, dovoljno govori o tome s kakvim se izazovima u svom poslu Ljubić morao nositi. Mnoge tipove predmeta on nije posve točno raspoznavao, ali ih je, unatoč tomu, podrobno opisao i upisao u inventarnu knjigu, stvorivši tako izvrsnu podlogu za rad budućim naraštajima kustosa. Primjerice, figurice ušabti Ljubić je nazvao kipovima Ozirisa, a vlastita imena i tekstove koje su pročitali egiptolozi Wideman i Brugsch danas je moguće obraditi mnogo preciznije, jer su u međuvremenu saznanja o egipatskom jeziku i pismima znatno uznapredovala. Osim toga, krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Kairu je još uvijek djelovalo "crno tržište" starina, a njegova je ponuda uključivala i niz neautentičnih uradaka. Stoga se u svakoj egipatskoj zbirci diljem svijeta, pa tako i zagrebačkoj, mogu otkriti predmeti koje su proizveli arapski ili drugi imitatori, a koje Ljubić i njegovi suradnici nisu uspijevali detektirati. Tako se u zbirci nalazi i jedan evidentno novoizrađeni drveni sarkofag. U njemu se nalazi mumija koja također ne pokazuje previše značajki staroegipatske produkcije. Uz sve to, sam je Egipat vrelo arheoloških nalaza najrazličitije provenijencije: od preddinastijskog i dinastijskog Egipta, potom helenizma i Rimskog Carstva, te Bizanta i koptske, kršćanske uljudbe do srednjovjekovne arapske kulture. Zbog toga je identificiranje predmeta pronađenih u Egiptu, a koji nisu plod sustavnog arheološkog iskopavanja, težak zadatak za sve stručnjake koji se bave sličnim zbirkama. Kulture koje su preuzimale prevlast u povijesti te zemlje, na neobične su se načine preklapale i komunicirale. Primjerice, grčko-makedonski vladari su u vrijeme helenizma intenzivno nastojali spojiti egipatsku i grčku kulturu u jedinstvenu stvarajući sinkretička božanstva poput Serapisa, dok su Rimljani inspirirani faraonskom umjetnošću imitirali kipove pojedinih egipatskih božanstava koja su i sami počeli štovati. Napokon, i egipatski kršćani zadržavali su neke elemente egipatske eshatologije i religije. U tom spektru utjecaja nastala su mnoga umjetnička djela koja svojim izgledom i simbolikom često zbunjuju, pa stoga i sami egiptolozi uglavnom obrađuju one dijelove muzejskih fundusa koji jednoznačno pripadaju produkciji faraonskog doba.
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica. Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića. Saznaj više